Za one koji razmišljaju!

Prof. dr. Taha Ibrahim Halifa, profesor biologije na Univerzitetu El-Azhar i bivši dekan, otkrio je da je jedan veliki japanski naučnik u oblasti poljoprivrede prešao na islam nakon što je otkrio veliku naučnu nadnaravnost u časnom Kur'anu. Naime, njegov istraživački rad tretirao je pitanje smokve i masline. 

Taha Ibrahim kaže: ''Tvar methaleutonids luči mozak čovjeka i životinje u veoma malim količinama. Sastavljena je od proteina, a u sebi ima nešto i sulfora koji se može veoma lahko vezati sa cinkom, željezom i fosforom. Ova materija smatra se veoma važnom za životni opstanak čovjekovog tijela, a naročito zato što smanjuje holesterol, uređuje metabolizam, ojačava srce i reguliše pravilno disanje. Profesor također kaže: ''Lučenje ove tvari iz mozga čovjeka počinje postepeno od 15. do 35. godine, a zatim se smanjuje do šezdesetih. Zato nije lahko da čovjek zadobije ovu tvar, a i kod životinja se, također, može naći u veoma malim procentima.''

          Kaže: ''Kada su se istraživanja usmjerila na pronalazak ove magične tvari među florom, i grupa japanskih naučnika dala se na istraživanje ove tvari koja ima najbolji utjecaj na otklanjanje simptoma staračke oronulosti. Naposljetku su ovu materiju našli samo u dvjema vrstama biljaka, a one su: smokve i masline.''

          Dr. Taha Ibrahim pozvao je na razmišljanje o Allahovoj zakletvi smokvom i maslinom i vezivanju ove zakletve sa stvaranjem čovjeka u najljepšem obliku, a zatim njegov povratak na najniže stepene.

          On kaže: ''Nakon što je ova tvar izdvojena iz smokve i masline, zaključili su da njena upotreba, pri popravljanju zdravlja čovjeka, samo iz smokvi, ili samo iz maslina, nije dala očekivani rezultat, pa su naposljetku izdvojenu tvar pomiješali u omjeru 1:7 za masline.''

          Poslije toga, ova grupa japanskih učenjaka pokušala je pronaći najbolji odnos ove dvije biljke kako bi imali najbolji učinak. Dr. Taha kaže: ''Ovaj japanski učenjak tragao je u Kur'ani-kerimu i vidio da se smokve spominju jedanput, a masline šest puta, te još jedanput indirektno u 20. ajetu sure El-Mu'minun: 'I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje, i začin je onima koji jedu.'" Dr. Taha Ibrahim poslao je sve informacije ovoj grupi japanskih naučnika koje je sabrao iz Kur'ani-kerima. Nakon što su se uvjerili da se u Kur'ani-kerimu još prije 1429 godina spominje sve ono do čega su i oni došli, vođa ovog istraživačkog tima prihvatio je islam, a tim je predao licencu o naučnom otkriću profesoru dr. Taha Ibrahimu.

          Istinu je rekao Uzvišeni Allah u Kur'ani-kerimu:

''U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Tako mi smokve i masline, /1/

i Sinajske gore, /2/

i grada ovog, sigurnog, /3/

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, /4/

zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti, /5/

samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna. /6/

Pa šta te onda navodi da poričeš obračun? /7/

Zar Allah nije sudija najpravedniji?!'' /8/

(Prijevod značenja; sura Et-Tin)

Kur'an i senzorske karakteristike kože:
    "Uistinu! One koji ne vjeruju u ajete Naše: pržićemo ih vatrom. Kad god se ispeku kože njihove zamijenit ćemo ih kožama drugim, da iskuse kaznu. Uistinu! Allah je Moćni, Mudri." (Kur'an, -prijevod značenja- 4:56)
 
   Ne tako davno se vjerovalo da je cijelo tijelo osjetljivo na bol i nije bilo poznato da u tijelu postoje posebni živci koji su receptori bola. 
    Moderna nauka je utvrdila da postoji oko 15 centara za različite tipove nervnih senzacija. Medicinski stručnjaci su podijelili osjećaj bola u tri grupe: površinski, duboki i složeni. Površinski je specifičan za dodir, bol i toplotu. Što se tiče dubokog osjećaja, on je karakterističan za mišiće i zglobove. Anatomija je pokazala da su nervni završeci za bol i toplotu vrlo bliski, i da su nervni završeci za bol obilato prisutni u koži. Tako je koža najvažniji dio čovječijeg tijela vezan za osjećaj bola, zbog postojanja brojnih nervnih završetaka.
   Danas je specijalistima vrlo dobro poznato da duboke opekotine uništavaju nervne završetke, tako da osoba koja gori poslije toga ne osjeća nikakav bol.
     Kako je takva informacija mogla biti poznata u vrijeme Muhammeda, alejhisselama, kada se u to vrijeme Kur'anu pripisivalo ljudsko porijeklo? Kur'an izričito navodi da će čovjeku biti davana "nova koža" da bi iskusio bol, povezujući na taj način gubitak kože sa gubitkom nervnih završetaka koji prenose intenzitet bola. O svemu ovome Kur'an nas informiše prije 1400 godina kada ljudi nisu znali ništa o dubokim i djelimičnim opeklinama i njihovom anastezijskom efektu.
 
    Koža je centar osjetljivosti na opekotine. Tako, ako kožu vatra potpuno sagori, onda više nema osjetljivosti.

Nek je slavljen i hvaljen jedan jedini Gospodar svega što postoji!

Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" - "Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su. (Kur’an –prijevod značenja- 41 – Fussilat, 11)

Prije no što se pozabavimo ovim kur'anskim ajetom, osvrnut ćemo se na jedan detalj vezan za prijevod ovog ajeta. Riječ koja je na početku ajeta prevedena kao ''zatim'' jeste arapska riječ ''summe''. Osim što znači ''zatim'', ona znači još i ''poslije'', ''nakon toga''. A riječ koja je u ajetu prevedena kao ''maglina'' jeste arapska riječ ''duhan'', koja može značiti još i ''dim'', ''magla'', ''para'', ''gas''. Iz ajeta se razumije da je svemir prošao kroz jedan stadij kada je bio u plinovitom stanju, te je, Allahovom voljom, iz ovog stadija prešao u drugi stadij u kome su nastali planete, Zemlja i druga nebeska tijela.

Znamo da se Zemlja, Sunce i zvijezde nisu nastali odmah nakon Velikog praska. Prije nastanka zvijezda, svemir je bio u stanju gasovitog oblaka, uglavnom sačinjenog od hidrogena i helijuma. Kondenzacijom i pritiskom, kao proizvod gasovitog oblaka oblikovane su planete, Zemlja, Sunce i druge zvijezde. Ova saznanja do kojih je danas došao čovjek, rezultat su niza otkrića promatranja i laboratorijskih istraživanja kroz povijest nauke. Ni znanje čitavog čovječanstva koje je živjelo u vremenu Muhammeda, alejhisselam, nije bilo dovoljno da bi se došlo do zaključka kako je svemir prvobitno bio u plinovitom stanju. Sam Poslanik nije tvrdio da je on autor kur'anskih stavova, nego je, kao što se to često spominje, tvrdio da on samo dostavlja riječi od Stvoritelja svih svjetova:

To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.
(Kur’an –prijevod značenja-  11- Hud, 49)

PLINOVI ĆE SE JEDNOM PRETVORITI U MAGNOLIJE

Jasno je da naučni fenomeni koje nalazimo u Kur'anu ne postoje samo da bi bili mudžize, da bi se jednom ustanovilo ono što je Kur'an rekao, ili da bismo naučili neke naučne činjenice. Znanje koje crpimo iz Kur'ana je od fundamentalne važnosti. U Kur'anu je naša pažnja usmjerena na genijalnost začudnog stvaranja. Činjenica da Kur'an na čudesan način predskazuje buduće događaje, obavještava o onome što je bilo nedokučivo u vrijeme njegovog objavljivanja, nije jedino što je bitno. Kur'an također iznosi činjenice koje će tek kasnije postati poznate. Uzmimo za primjer 11. ajet sure ''Fussilat''. Mudžiza je to što prije 1400 godina Kur'an iznosi da je svemir u početku bio u stanju magline. Međutim, i formiranje zvijezda, planeta, ljudi i magnolija iz te magline, u okvirima zakona kojima je Allah, azze we dželle, podredio materiju, jeste mudžiza Allahovog stvaranja. Dakle, gledajući u kur'anske mudžize, ne smijemo gubiti iz vida opći nivo saznanja vremena u kojem su ti ajeti objavljivani, ali ni ono što se krije iza tih ajeta.

Tako mi neba i Tarika! A znaš li ti šta je Tarik? Zvijezda koja probija!
(Kur’an –prijevod značenja- 86 - At-Tariq, 1-3)

Riječ ''tariq'' jezički je izvedena iz korijena ''tareqa'', u značenju ''kucati, udarati, lupati''. U velikom broju prijevoda Kur'ana riječ ''Tariq'' je uzeta kao lično ime, što nije pravilno. Ova riječ može također značiti i ''pulsirati'', poput kucajućeg srca, iz čega je izveden pojam ''pulsar'', što označava objekat koji je veoma daleko u svemiru i poput zvijezde proizvodi radio signal.


MALI ZELENI LJUDI IZ SVEMIRA

Jocelly Bell sa engleskog Cambridge univerziteta je 1967. godine iznenada naišao na gravitacijsko polje milion puta veće od Sunčevog. Objekat je emitirao pravilne otkucaje nalik otkucajima srca. U to vrijeme se nije znalo da u svemiru postoji neko nebesko tijelo koje bi moglo biti izvor ovako pravilnih otkucaja. Zbog toga se došlo do zaključka da te signale odašiljaju inteligentna bića sa drugih planeta. S velikim uzbuđenjem štampane su pozivnice, obaviještene su medijske kuće i organiziran pompezni seminar. LGM (Little Green Men - mali zeleni čovjek) značilo je da su otkrivena inteligentna bića u svemiru i da je sa njima uspostavljan kontakt putem radio signala. Nedugo zatim otkriven je izvor spornih radio signala. Bila je neutronska zvijezda, nebesko tijelo koje se okreće nepojmljivo velikom brzinom. Neutronske zvijezde tako su dobile još jedno ime, pulsari. Jocellynino otkriće nije omogućilo uspostavljanje kontakta sa svemircima, ali je osiguralo otkriće pulsara. Riječ ''pulsar'' i ''pulsirajuća'' su u skladu sa riječju ''Tariq'', koja se spominje u Kur'anu, a koja znači ''onaj koji kuca, kucač''.


ZNATE LI ŠTA JE PULSAR?

U drugom ajetu sure ''At-Tariq'' čitamo ''A znaš li ti šta je Tariq?'' Jedna kašičica materije iz pulsara teži milijardu tona. Kada bi na zemlju pao samo djelić materije sa pulsara, probušio bi Zemlju i izašao na drugom kraju planete. Zamislite, kašičica bilo koje materije sa zemlje teži svega nekoliko grama! Ove činjenice dovoljno govore o tome koliko je teško shvatiti pulsar. Pulsar nastaje sažimanjem zvijezde nekoliko puta većih od Sunca. Prečnik pulsara iznosi oko 15 do 20 km. Kada bismo na takav način sabili i naš planet, bila bi to sfera prečnika od svega 100 metara. Zemlji treba 24 sata da se okrene oko svoje ose, dok se pulsar oko svoje ose obrne nekoliko puta u sekundi. Sve ove činjenice pokazuju kako je teško pojmiti pulsar.

HAJDE, IZMISLITE NEKU MUDŽIZU?

Neki su pokušali identificirati zvijezdu sponemutu u navedenim ajetima i tvrdili da je to neko konkretno nebesko tijelo, Saturn ili Venera. Mustafa Mlivo, koji smatra da su to pogrešne pretpostavke i, ističući da Tariq nije ništa drugo do pulsar, kaže:
''Karakteristike nebeskog tijela koje se spominje u prva tri ajeta sure ''At-Tariq'' su:
1- Ono pulsira (kuca);
2- Zvijezda je
3- Probija, buši, prodire

Nijedna planeta Sunčevog sistema ne posjeduje ove osobine budući da:
- nijedna planeta ne pulsira tako da ostavlja utisak kucanja, otkucaja,
- nijedna od njih nije zvijezda, nego su to hladna nebeska tijela,
- nijedna od njih ne proizvodi tako snažnu radijaciju.''
Kao što je to očito, Kur'an govori o zvijezdi koja je otkrivena tek 1970. godine. Zbog toga što niko nije mogao pretpostaviti šta znači pulsirajuća zvijezda, riječ ''Tariq'' se u prijevodima najčešće ostavljala neprevedena, a u fusnotama, rječnicima i tefsirima objašnjavalo se njeno značenje.
Kur'an, čija je svaka rečenica, svaka riječ prepuna dubokih značenja, još uvijek krije misteriozne istine koje treba otkriti. Što više proučavamo Kur'an, sve smo prosvjetljeniji i sve smo učeniji.

Zadnjih godina ništa nije privukla pažnju istražitelja kao ćurokot (ceregotija ). Neki ljudi su uvjereni da ćurokot predstavlja lijek za svaku bolest . Neki niječu bilo kakvu korist od nje, dok su se neki uvjerili u djelotvornost ove biljke kod liječenja nekih bolesti.

I kunem se mjestom gdje se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika. (Kur’an –prijevod značenja- 56 – Al-Waqi’a, 75-76)

Izraz iz navedenog 75. ajeta, koji smo preveli kao ''mjesto gdje se gube'', prijevod je arapske riječi koja glasi ''mevki''. Ista riječ spominje se i u 53. ajetu 18. sure ''Al-Kahf'' i tu izražava ''padanje'' grješnika u vatru. Korijen ove arapske riječi je ''vakaa'' i u Kur'anu se koristi u značenju pasti, desiti se, ostvariti se, realizirati se i sl.

Zvijezde se obdržavaju hidrogenskim eksplozijama u njihovoj unutrašnjosti. Ovim eksplozijama jedan dio materije se pretvara u energiju oslobađajući vrlo visoku temperaturu. Cjelokupnu energiju koju bi oslobodili sagorijevanjem dva miliona kilograma uglja možete dobiti pretvaranjem u energiju samo jednog grama materije. Ilustracije radi, na našem Suncu, koje je zvijezda srednje veličine, svake sekunde četiri milijarde kilograma materije pretvara se u energiju.
Zvijezde koriste samo mali dio svoje materije kao gorivo i, kada se to gorivo potroši, zvijezda umire. Rađanje i smrt, koje je Allah, azze we dželle, odredio svemu živom, odredio je također i zvijezdama. Svaka zvijezda neizostavno ima svoj kraj. ''Mi umiremo, ali naš Stvoritelj vječno postoji i Njegovo stvaranje se neprestano nastavlja'', kao da govore zvijezde koje umiru, dok se na drugoj strani svemira rađaju nove zvijezde.

GUBLJENJE ZVIJEZDA I VELIKA ZAKLETVA

Značaj mjesta gdje padaju zvijezde naglašen je zakletvom koja je opisana kao ''velika''. Najveće brojčane vrijednosti u svemiru pojavljuju se prilikom umiranja zvijezda, na što i upućuju kur'anske riječi ''A to je, da znate, zakletva velika.''

Svi stručnjaci iz oblasti fizike znaju da jedan od najzanimljivijih fenomena u svemiru predstavljaju crne rupe, koje nastaju smrću velikih zvijezda, tri puta veće od Sunca. Nakon što potroše svoje gorivo, ova nebeska tijela počnu ponirati sama u sebe. Velike zvijezde, koje se pri tome sažimaju, posjeduju izuzetnu gustoću i silu gravitacije. Ta sila gravitacije je toliko jaka da joj se čak ni svjetlost, koja se kreće brzinom od 300 hiljada kilometara u sekundi, ne može oduprijeti; te crne rupe gutaju čak i svjetlost koja prolazi pored njih. Kasnije, mnogi planeti i zvijezde također bivaju privučene ovom snažnom gravitacijskom silom. Crne rupe, dakle, predstavljaju okončanje, ''mjesto pada'' i drugim zvijezdama. Postojanje crnih rupa, koje se ne vide teleskopom, utvrđeno je na osnovu toga što, poput kovitlaca, gutaju svjetlost i zvijezde iz okoline, šireći X zrake. Najinteresantniji naučni radovi Stephena Hawkinga govore o crnim rupama. On je otkrio novu radijaciju, koja je i nazvana po njemu (Hawkingova radijacija), i dokazao da crne rupe mogu zračiti radijaciju u skladu sa fizičkim zakonima vezanim za energiju. Bez obzira što je 2004. godine bitno revidirao svoju teoriju o crnim rupama, Hawkingov doprinos u istraživanju crnih rupa ipak je veoma značajan.

Crne rupe, koje nastaju implozijom zvijezda – poniranjem zvijezda u same sebe zahvaljujući ogromnoj gravitacijskoj sili, u potpunom su skladu sa 75. i 76. ajetom sure ''Al-Waqi’a''. Nesumnjivo da je u periodu objave Kur'ana bilo nepoznato da zvijezde imaju svoj kraj, da se prilikom nestanka pretvaraju u crne rupe i da je to bitno sa aspekta kosmičke fizike. Pretvaranje zvijezde u crnu rupu i faze kroz koje se to dešava inače predstavlja vrlo interesantan fenomen.

Zvijezde koje potroše svoje gorivo ne umiru odmah; one prvo počinju rasti, bubriti i nadimati se. Njihova temperatura, koja je prethodno iznosila 15 miliona stupnjeva, povećava se i dostiže 100 miliona stupnjeva. Zvijezda postaje crveni div ili super div. Prostor koji zauzima jedan super div toliko je velik da u sebe može primiti preko 60 miliona sunca. (Veličina svih ovih brojki, poput veličine gravitacije crnih rupa, asocira na veličinu na koju se upozorava u 76. ajetu sure ''Al-Waqi’a''.)

Neke supernove se počinju sažimati i postaju bijeli patuljci. Jedna ovakva zvijezda zapremine približne zapremini prosječnog čovjeka ima masu od 10 miliona kilograma. Što se tiče većih zvijezda, one se preobraćaju u neutronske zvijezde (pulsare), koji se smatraju konačnom fazom u evoluciji zvijezde. Ove zvijezde se sastoje od vrlo guste materije koju uglavnom čine neutroni sa vrlo jakom privlačnom silom. Materija koja čini neutronske zvijezde je nevjerovatno gusta. Da bismo stekli predstavu o kakvoj se gustoći radi, spomenut ćemo da čajna kašičica ove materije ima masu od oko milijardu tona.

Dok se svi ovi spektakularni događaji odvijaju, mi na svojoj planeti mirno jedemo, spavamo, bavimo se sportom, trčimo, ćaskamo... ne misleći o njima. Takav je naš život: učinjen mogućim snagama koje su daleko iznad naših mogućnosti u svakom pogledu.